Inkluzija u obrazovanju odraslih predstavlja jedan od temelja evropskih politika i praksi, naglašavajući hitnu potrebu za izgradnjom sistema učenja koji su pravedni, relevantni i dostupni svima, bez obzira na rasu, spol, dob ili društvenu pozadinu.

Savremena društva oblikovana su digitalnom transformacijom, migracijama i demografskim starenjem, što stvara i izazove i prilike za odrasle polaznike.

Prema UNESCO Globalnom izvještaju o obrazovanju odraslih i učenju (2022), inkluzivne obrazovne politike usko su povezane sa zapošljivošću, društvenom kohezijom i sposobnošću odraslih da se prilagode brzim promjenama.

Slično tome, Evropska komisija (2020) naglašava da obrazovanje odraslih mora ići dalje od osnovnih vještina poput pismenosti i računanja te uključivati međukulturno učenje, društveno učešće i digitalno osnaživanje.

Isključenost iz mogućnosti obrazovanja odraslih često dodatno produbljuje postojeće nejednakosti.

Ranjive grupe poput migranata, izbjeglica, romskih zajednica, starijih osoba i osoba s invaliditetom nesrazmjerno su pogođene ograničenim pristupom inkluzivnom i kvalitetnom obrazovanju.

OECD Skills Outlook (2023) ističe da su odrasli s niskim nivoom vještina tri puta češće nezaposleni i dva puta skloniji socijalnoj izolaciji.

Zbog toga inkluzivno obrazovanje odraslih nije samo pitanje ishoda učenja; ono je također pitanje dostojanstva, osnaživanja i prava na ravnopravno učešće u obrazovanju i građanskom životu.

Ovaj modul prepoznaje da je inkluzija istovremeno princip i praksa.

Kao princip, ona promoviše pravičnost i jednake mogućnosti.

Kao praksa, mora biti integrisana u kurikulume, institucionalne politike, nastavne materijale i svakodnevne obrazovne interakcije.

Razlog zbog kojeg je ovaj modul fokusiran na inkluziju jeste osigurati da nijedan odrasli polaznik ne bude isključen iz obrazovnih i digitalnih mogućnosti.

Kao što pokazuju prethodno navedeni izvještaji (UNESCO, 2022; Evropska komisija, 2020; OECD, 2023; Vijeće Evrope, 2022), inkluzivno obrazovanje jača zajednice i smanjuje strukturalnu diskriminaciju.

• Razviti snažnije međukulturne kompetencije kroz poštovanje različitosti, prakticiranje empatije i konstruktivno rješavanje konflikata u međukulturnim interakcijama;
• Ojačati socijalne vještine kroz efikasnu komunikaciju, saradnički timski rad i aktivno učešće u inicijativama zajednice;
• Koristiti osnovne digitalne alate i tehnologije za pristup informacijama, efikasnu komunikaciju i samouvjereno učešće u digitalnom društvu, čime se podržava njihova digitalna inkluzija;
• Izgraditi samopouzdanje i otpornost primjenom strategija koje jačaju osjećaj vlastite efikasnosti u novim društvenim i profesionalnim kontekstima;
• Razviti osnovne građanske i zagovaračke vještine kako bi aktivnije učestvovali u demokratskim procesima i donošenju odluka u zajednici.

Zašto je inkluzija danas važna?

Isključivanje odraslih iz digitalnog obrazovanja i ograničavanje njihovog pristupa digitalnim vještinama u radu, obrazovanju i javnom životu povećava društvene nejednakosti.

Istraživanja (Evropska komisija, Digital Education Action Plan, 2020) pokazuju da digitalni jaz često vodi ka širim društvenim podjelama.

Prema UNESCO-u (2022), digitalna pismenost postaje preduslov za aktivno učešće u društvu i procesima donošenja odluka, zbog čega je inkluzivan pristup digitalnom učenju od suštinskog značaja.

Nadalje, dokazi potvrđuju da inkluzivno obrazovanje odraslih poboljšava zapošljivost, građanski angažman i opće blagostanje.

OECD Skills Outlook (2023) pokazuje da odrasli uključeni u cjeloživotno učenje imaju veću stopu zaposlenosti, bolje ishode mentalnog zdravlja i snažnije građansko učešće.

Vijeće Evrope (2022) također ističe inkluzivno obrazovanje kao ključni faktor u izgradnji demokratskih i otpornih društava.

Iz perspektive društvene kohezije, inkluzivna okruženja za učenje podstiču međukulturni dijalog i miran suživot.

Kako je bivši generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Annan izjavio:

„Ujedinjene nacije su stvorene u uvjerenju da dijalog može nadvladati neslaganje, da je različitost univerzalna vrijednost i da su narodi svijeta mnogo više ujedinjeni zajedničkom sudbinom nego podijeljeni svojim različitim identitetima.“

UNESCO dodatno definiše međukulturni dijalog kao transformativni proces zasnovan na međusobnom poštovanju, empatiji i otvorenosti prema različitim perspektivama.

U multikulturalnim društvima i društvima koja stare, sprečavanje marginalizacije i promoviranje solidarnosti postaju od ključne važnosti.

Istraživanja (UNESCO, 2019; European Skills Agenda, 2020) potvrđuju da inkluzivno obrazovanje direktno podržava:

• SDG 4 – Kvalitetno obrazovanje;
• SDG 10 – Smanjenje nejednakosti.

Kada je riječ o usklađenosti s politikama, Evropski prostor obrazovanja (cilj za 2025. godinu) navodi da bi najmanje 47% odraslih osoba u dobi od 25 do 64 godine trebalo učestvovati u aktivnostima učenja tokom perioda od 12 mjeseci.

Evropski prostor obrazovanja prepoznaje inkluziju kao strateški prioritet, naglašavajući da vještine zapošljivosti moraju biti povezane s građanskim i održivim kompetencijama.

Obrazovanje odraslih stoga nije samo politika tržišta rada, već i dugoročna društvena investicija koja jača demokratiju i blagostanje.

Ukratko, promoviranje inkluzije u savremenim društvima od suštinskog je značaja za stvaranje jednakih mogućnosti, posebno kada je riječ o pristupu učenju.

Inkluzivno obrazovanje odraslih omogućava pojedincima ne samo da se nose s brzim promjenama, već i da napreduju kao aktivni, informisani i angažovani građani (OECD, 2023; UNESCO, 2022; Evropska komisija, 2020; Vijeće Evrope, 2022; European Skills Agenda, 2020).