Uvod i obrazloženje

U brzo mijenjajućem 21. stoljeću, kreativnost i inovacije postale su ključne kompetencije za cjeloživotno učenje i aktivno učešće u društvu. Institucije za obrazovanje odraslih širom Evrope sve više se suočavaju s izazovom razvijanja ovih vještina kod edukatora i polaznika kako bi odgovorile zahtjevima ekonomije znanja i digitalne transformacije (Vijeće Evropske unije, 2021; Tsai, 2012).

Direktori, nastavnici i osoblje u obrazovanju odraslih — posebno oni koji žele modernizirati svoje institucije — prepoznaju da su podsticanje kreativnog razmišljanja i prihvatanje inovativnih metodologija ključni za pružanje obrazovanja usklađenog sa savremenim standardima. Odrasli polaznici, uključujući starije osobe od 50 do 75 godina iz ranjivih društvenih grupa, također značajno profitiraju od mogućnosti razvoja kreativnosti i digitalnih kompetencija, što im omogućava prilagođavanje tehnološkim i društvenim promjenama.

Evropske politike dodatno potvrđuju ove prioritete: obrazovanje odraslih posmatra se ne samo kao sredstvo za unapređenje zapošljivosti i socijalne inkluzije, već i kao pokretač kreativnosti, inovacija i poduzetništva (Vijeće Evropske unije, 2008; 2021).

U okviru projekta XXI Adults, koji se fokusira na modernizaciju obrazovanja odraslih kao odgovor na digitalnu i društvenu transformaciju, ovaj modul predstavlja most između tradicionalnih pedagoških pristupa i inovativnih praksi potrebnih u brzo mijenjajućem okruženju. U kontekstima gdje obrazovanje odraslih teško prati tehnološke i društvene promjene, razvijanje kreativnosti među edukatorima i polaznicima postaje ključno za prilagodljivost, angažman i cjeloživotno učenje.

Istraživanje provedeno unutar projekta XXI Adults, zasnovano na anketama među odraslim polaznicima, nastavnicima, menadžerima i javnim administracijama, istaknulo je:

Potrebe i trendovi među polaznicima
  • Veliko interesovanje za umjetnu inteligenciju, kreativne alate i nove tehnologije;
  • Snažnu potrebu za personalizovanim, fleksibilnim i inovativnim formatima učenja.
Kompetencije edukatora
  • Sve češće eksperimentisanje s AI alatima i digitalnim tehnologijama u nastavnoj praksi;
  • Rastuću upotrebu kreativnih tehnologija (npr. Canva, video montaža, multimedijalna produkcija);
  • Potrebu za integrisanim obukama koje kombinuju razvoj digitalnih, kreativnih i soft vještina.
Inovacije na institucionalnom i sistemskom nivou
  • Javne administracije pozivaju na modernu infrastrukturu, strateško planiranje i inkluzivne inovacije;
  • Inovacije moraju uspostaviti ravnotežu između digitalnih alata, kreativnosti, komunikacije i kritičkog razmišljanja.
Pedagoški pristupi
  • Praktične i primijenjene aktivnosti podstiču kreativnost i inovacije;
  • Hibridna i interaktivna okruženja za učenje najbolje podržavaju inovativnu praksu.

Na osnovu ovog obrazloženja, modul upoznaje učesnike s principima i praktičnom primjenom kreativnosti i inovacija u obrazovanju odraslih. Kombinuje teorijske osnove s primjerima dobrih praksi prikupljenih od projektnih partnera širom Evrope, prikazujući strategije, alate i metode koje su unaprijedile angažman i ishode učenja u centrima za obrazovanje odraslih.

Šta će polaznici naučiti / Stečene vještine i kompetencije

Odrasli polaznici, posebno osobe između 50 i 75 godina te osobe iz ranjivih grupa s ograničenim digitalnim vještinama, razvijaju niz kompetencija koje ih osnažuju za aktivno učešće u digitalnom društvu i unapređenje kvaliteta života:

Digitalna pismenost i kreativno samopouzdanje

Polaznici razvijaju osnovne digitalne vještine i prevazilaze strah od tehnologije, što je posebno važno jer nedostatak digitalnih kompetencija može izazvati osjećaj isključenosti i frustracije kod starijih osoba (Fernández-Piqueras, González-García, Sanz-Ponce & Calero-Plaza, 2025). Ovaj digitalni jaz prevazilazi se kroz podržavajuće i praktično okruženje za eksperimentisanje s tehnologijom.

Kreativno razmišljanje i vještine rješavanja problema

Kroz tehnike poput brainstorminga, mapiranja uma ili korištenja digitalnih medija za izražavanje ideja, odrasli — posebno stariji — jačaju sposobnost kreativnog i fleksibilnog pristupa ličnim i društvenim izazovima. Ovakvo kreativno osnaživanje doprinosi njihovoj samouvjerenosti i može poboljšati kvalitet života — istraživanja pokazuju da je kreativni angažman kod starijih osoba povezan s boljim kognitivnim zdravljem, smanjenom izolacijom i osjećajem svrhe (Ross, Lachmann, Jaarsveld, Riedel-Heller & Rodriguez, 2023).

Design thinking i inovativni način razmišljanja

Učestvujući u pojednostavljenim procesima design thinkinga — empatija prema korisnicima, generisanje ideja, prototipiranje i testiranje — polaznici primjenjuju strukturiranu kreativnost na stvarne situacije i razvijaju praktičan, rješenjima orijentisan način razmišljanja.

Saradnja i društvena kreativnost

Učesnici razvijaju vještine kolaborativne kreativnosti kroz grupne projekte i vršnjačko učenje, kako uživo tako i putem pristupačnih digitalnih platformi. Vježbaju dijeljenje ideja, davanje i primanje feedbacka te zajedničko kreiranje rješenja. Ovo je usklađeno s Evropskim okvirom digitalnih kompetencija koji naglašava kreativnu upotrebu digitalnih tehnologija individualno i kolektivno radi inovacije (Evropska komisija, 2022).

Kulturno i lično izražavanje

Polaznici proširuju svoju sposobnost ličnog izražavanja i cjeloživotnog učenja kroz kreativne aktivnosti. Mnogi učesnici otkrivaju nove načine kreativnog izražavanja — poput digitalnog pripovijedanja, fotografije ili umjetnosti — koji im omogućavaju dijeljenje životnih iskustava i kulturnog znanja. Stručnjaci za obrazovanje odraslih ističu da pronalaženje novih načina učenja i pozitivan odnos prema tehnologiji otvaraju mogućnosti za svakodnevnu kreativnost u kasnijem životnom dobu (Ruuskanen-Parrukoski, 2020).

Teorijsko obrazloženje

Razvijanje kreativnosti u obrazovanju odraslih

Kreativnost je široko prepoznata kao ključna sposobnost odraslih za snalaženje u promjenama (Tsai, 2012). Evropske institucije naglašavaju da obrazovanje i obuka na svim nivoima trebaju razvijati kreativne i inovativne kapacitete polaznika, koji doprinose održivom ekonomskom i društvenom razvoju (Vijeće Evropske unije, 2008).

Istraživanja također pokazuju da obrazovanje odraslih može podstaći ličnu transformaciju — na primjer, zaposleni koji kontinuirano uče imaju tendenciju da budu kreativniji i produktivniji, što potvrđuje značaj kreativnosti za zapošljivost i aktivno građanstvo (Tsai, 2012).

Studije pokazuju da su okruženja za učenje usmjerena na polaznika, autonomna i podržavajuća najpogodnija za razvoj kreativnih kapaciteta. U praksi to znači da edukatori trebaju podsticati polaznike da generišu ideje bez straha od kritike, promovirati otvoreno rješavanje problema i omogućiti eksperimentisanje.

Ključne strategije za podsticanje kreativnog razmišljanja uključuju:

  • grupne diskusije i saradničke projekte;
  • brainstorming sesije;
  • role-play scenarije;
  • kreativno pisanje;
  • aktivnosti zasnovane na problemima.

Ovakve metode koriste iskustveno i često zaigrano učenje, koje je prema istraživanjima povezano s kreativnim rezultatima.

Jednako su važne interpersonalne osobine edukatora: prijateljski, podržavajući i entuzijastični stilovi podučavanja značajno utiču na kreativni uspjeh polaznika (Tsai, 2012).

Podržavajuća atmosfera je ključna. Kreativnost cvjeta kada se polaznici osjećaju sigurno da preuzmu rizik i razmišljaju izvan okvira bez straha od neuspjeha ili ismijavanja.

Edukatorima se preporučuje uspostavljanje atmosfere povjerenja, gdje su nove ideje dobrodošle, a greške posmatrane kao prilike za učenje.

Motivacija je također ključni faktor: intrinzično motivisani polaznici (oni koje pokreću znatiželja i lični interes) imaju tendenciju da budu kreativniji. Zato edukatori trebaju povezivati učenje s interesima i stvarnim iskustvima polaznika, čineći ga lično smislenim.

Design Thinking kao metoda kreativnog rješavanja problema
Šta je Design Thinking?

Design Thinking je pristup inovacijama i rješavanju problema usmjeren na čovjeka, koji je stekao veliku popularnost u obrazovanju.

U obrazovnom kontekstu ovaj pristup naglašava empatiju prema polaznicima ili krajnjim korisnicima, podstiče generisanje ideja izvan ustaljenih okvira te uspostavlja ravnotežu između analitičkog i kreativnog razmišljanja (Boubaris, 2020).

Ključni elementi design thinking pristupa uključuju:

  • empatiju;
  • zaigranu saradnju;
  • kreativno samopouzdanje;
  • učenje kroz greške.

Razlog zbog kojeg se design thinking smatra toliko obećavajućim jeste činjenica da se fokusira na duboko razumijevanje potreba polaznika.

Korištenjem tehnika poput:

  • empathy mappinga,
  • persona,
  • brzog prototipiranja aktivnosti učenja,

edukatori mogu identificirati izazove i potrebe odraslih polaznika te inovirati u skladu s njima

Inovacije kroz tehnologiju u obrazovanju odraslih

Tehnološki napredak značajno je uticao na obrazovanje odraslih, otvarajući nove mogućnosti za način, mjesto i sadržaj učenja.

Digitalni alati i platforme široko se smatraju pokretačima inovacija u obrazovanju jer omogućavaju fleksibilnije, personalizovanije i angažovanije iskustvo učenja (Baltacı, 2025).

Ovo je posebno važno za odrasle polaznike koji često moraju balansirati obrazovanje s poslom i privatnim obavezama. Online i digitalna rješenja omogućavaju pristup obrazovanju bilo kada i bilo gdje, povećavajući mogućnosti za usavršavanje i prekvalifikaciju.

Jedan od ključnih aspekata inovacija kroz tehnologiju jeste osiguravanje da svi odrasli — uključujući starije polaznike — mogu učestvovati u digitalnom dobu.

Trenutno se Evropa suočava sa značajnim generacijskim digitalnim jazom. Samo jedna od četiri starije osobe u Evropi (65–74 godine) posjeduje barem osnovne digitalne vještine (UNECE, 2022).

To znači da inovativna upotreba tehnologije u obrazovanju odraslih mora ići ruku pod ruku s unapređenjem digitalne pismenosti starijih polaznika.

Evropska unija postavila je ambiciozan cilj: do 2030. godine najmanje 80% odraslih treba imati osnovne digitalne vještine (Joint Research Centre, 2025). Međutim, prema podacima iz 2024. godine, samo oko 55,6% odrasle populacije doseže taj nivo.

Dostizanje cilja od 80% zahtijevat će ciljane inicijative usmjerene na osobe koje su trenutno zapostavljene — posebno ranjive grupe poput slabije obrazovanih odraslih, stanovnika ruralnih područja i starijih osoba.

Evropski strateški dokumenti naglašavaju potrebu za prilagođenim obukama i podrškom za ove grupe, prepoznajući da starije populacije i osobe s ograničenim digitalnim iskustvom zahtijevaju posebnu pažnju u procesu digitalnog osnaživanja.

Prihvatanje tehnologije u obrazovanju odraslih nije samo pitanje podučavanja digitalnim vještinama; riječ je i o korištenju savremenih alata za unapređenje učenja u svim oblastima.

Nekoliko edtech trendova oblikuje obrazovanje odraslih u Evropi i šire (Baltacı, 2025):

Mobilno učenje

Pametni telefoni učinili su mobilno učenje moćnim alatom. Odrasli sada mogu učiti u pokretu putem aplikacija koje nude interaktivne mikro-lekcije. Ovakav pristup omogućava integraciju učenja u svakodnevni život.

Kombinovano učenje (Blended learning)

Kombinacija online i nastave uživo pruža najbolje iz oba svijeta, omogućavajući odraslima podršku u učionici uz fleksibilnost prilagođavanja učenju uz posao i obaveze.

Personalizovano i AI vođeno učenje

AI sistemi mogu prilagoditi sadržaj nivou polaznika i pružiti individualizovan feedback. Ovakvi alati posebno su korisni za različite potrebe odraslih polaznika.

Imersivne tehnologije (VR/AR)

Ove tehnologije simuliraju stvarne situacije za praktično učenje. Pilot projekti u Evropi koristili su VR za stručno obrazovanje i kulturnu edukaciju.

Online platforme i otvoreni obrazovni resursi

Online platforme za kurseve na zahtjev i otvoreni obrazovni resursi (OER) proširuju pristup cjeloživotnom učenju.

Iako tehnologija donosi brojne prednosti, inovacije u obrazovanju odraslih najefikasnije su kada se tehnologija koristi inkluzivno i promišljeno.

Edukatorima su potrebne obuke i podrška za efikasnu integraciju novih alata. Također postoji rizik da osobe s niskim digitalnim vještinama budu dodatno marginalizirane.

Zbog toga inovativni programi u Evropi kombinuju uvođenje tehnologije s izgradnjom kapaciteta.

Ljudski faktor ostaje ključan — tehnologija je podrška, ali ne može zamijeniti motivaciju, usmjeravanje i društvenu interakciju koji pokreću obrazovanje odraslih.